25 May 2008

Terry Wogan i Evrovizija 2008

Evrovizijska takmičenja gledam tek 4 ili 5 godina. To se, u vreme kad sam bio klinac u našoj kući smatralo kao nešto krajnje neukusno. A sada je Evrovizija za mene lepa prilika da pratim kako se menja kulturno/nekulturno lice Evrope.

Nakon prošlogodišnje nepravde kad je Serebro osvojilo treće mesto na Evroviziji, umesto prvog naravno, danas je Dima Bilan po prvi put doneo pobedu Rusiji. Nije mi se sviđala ni Molitva ni Marija Šerifović i ne zbog toga što dobro znam Marinu, a pogotovo Olju, nego zato što ne volim pretenciozne pesme i arogantne pevače.

Ovaj put mislim potpuno obrnuto. Dima je bio korektan, ali ništa više. Naša pesma je bila bolja. Gledao sam satelitski prenos na BBC, naravno zbog Terry Wogana. On je poznat po prilično ljigavim komentarima i ismevanju Evrovizije. Naročito se okomio na glasanje Istočno Evropskih zemalja i uporno podmeće da glasaju jedni za druge iz simpatije. Dobro zna da se radi o glasovima emigracije za predstavnike njihovih zemalja, ali to prećutkuje. Danas je čak napomenuo da će se zemlje Zapadne Evrope verovatno povući iz budućih takmičenja. Tipično Engleski strah od poraza. Za volju pravde hvalio je našu pesmu.

E pa gospodo iz Zapadne, vi ste najviše uradili na komadanju Istočno Evropskih država, pa vam se to sada vraća i na Evrovizijskim glasanjima. Zato mi je najveće zadovoljstvo predstavljalo ne prvo mesto Rusije nego zadnje mesto Engleske. Doduše podelili su ga sa Poljskom, ali to nije ni čudo. Ko to uopšte voli Poljake?

3 comments:

Anonymous said...

Hmmm... Za "Serebro" se slažem, devojke su imale odličnu pesmu. Taman da su pobedile sa "Song #1" umesto Marije, ne bi mi bilo krivo. (PS Jedva čekam njihov album)

Međutim, ove godine, blokosvko glasanje je "promolilo svoju ružnu glavu", i zaista dovelo u pitanje trijumf Dime Bilana, koji je imao više nego pretenciozan nastup, uz prosečnu pesmicu koje se niko neće sećati za par meseci. O njegovom engleskom da ne govorim.

Inače, na stranu politička "zamešateljstva" zapadne Evrope kada je u pitanju raspad SSSR i SFRJ, moram da priznam da, uprkos svemu, Britanci i ostatak Big4 imaju razloga da se ljute. Taman da povampire Džona Lenona i pošalju ga sa najboljom pesmom svih vremena, opet bi bili na samom dnu.

Mislim da je kranje vreme da se sistem glasanja promeni: 50% televoting, 50% stručni žiri.

Gile said...

Pa da, potpuno se slažem s tobom. Jedino ne bih to nazvao "blokovskim" glasanjem, jer to bi značilo da su u igri politički sentimenti, a ne privatni, nostalgično patriotski.
Prvo, ne verujem da je sistem glasanja promenjen bez saglasnosti većine, a drugo, pre "blokovskog" postoji i srodan jezički faktor u konstelaciji novoumnoženih Istočno Evropskih zemalja. Sad ostaje pitanje, ako se eliminiše taj patriotski element, šta je u stvari Evropski muzički ukus? Da li je u promenjenom "odnosu snaga" anglosaksonski middle class i kontinetalni hotel-wave muzički ukus još uvek presudno estetsko merilo?
Sviđa mi se tvoja preciznost i podantnost, veoma profesionalno. Zato u znak poštovanja imaš od sada link na mom blogu. Pozdrav Gile.

Anonymous said...

Pre svega, hvala na linku! :)

Mislim da si se u komentaru dotakao jedne bitne teme, a to je "evropski ukus". Čini mi se da je kod velikog dela Evropljana prva asocijacija na Evroviziju upravo ABBA, Klif Ričard, i pesme u maniru "Nel blu dipinto di blu". Toliko toga se promenilo od tog vremena, i pesme za koje mislimo da su tipične evrovizijske pesme više nemaju šanse.

U tom smislu, čini mi se da je Eurosong "mutirao", i to na dva nivoa. Prvi nivo je činjenica da više nije dovoljna pesma, već je potreban i show, a da je vizuelni aspekt prezentacije pesme podjednako bitan (ako ne i bitniji) od same pesme. Promene na drugom nivou su uslovljene proširenjem zemalja učesnica ESC i na istočnoevropske zemlje, ali i prodiranjem etničkih muzičkih elemenata...

Ako ništa drugo, sigurno je da Eurosong više nikada neće biti kao što je bio nekad. Baš kao što i današnja Evropa nije ona ista kao što je bila pre 53 godine, kada je ESC održan prvi put.

Iako je sve ovo "muzika" i relativno trivijalna stvar, mislim da ipak treba pronaći način da se svakoj državi omogući fer šansa, ma koliko mala, velika, bitna ili nebitna ona bila. Ako to znači da će Andora imati najbolju pesmu - OK, neka bude pobednik. Ovako je sasvim logično zbog čega neke zemlje dovode u pitanje svoja buduća učešća na takmičenju.

Pozdrav, Džejn.