02 November 2005

Sneguljica na Collinsville aveniji

Juce ostadoh na poslu pola sata duze. Dobio par dugackih dokumenata u e-mailu iz New Yorka, pa odlucih da ih odstampam, uvezem i ponesem kuci. Printer je nesto zezao, te ostao bez tonera, te treba promeniti drum. Naposletku, Mike, decko koji je na praksi dole u admin office pomoze da se to sredi. Dve debele gomile papira. Potrosismo jos vremena da osposobimo veliki binder i to uvezemo. Najzad strpam sve u torbu, pocastim Mikea s nesto sitnisa i krenem kuci.

Za rucak sam pojeo samo neku salatu, pa stomak poce da krci. Prvo krenem prema Sandy's Barbecue, a onda se setim da mi treba dosta prostora u stomaku, jer Adriana, devojka mog brata, sprema veceru, a njena klopa je naprosto bozanstvena. Odlucim da produzim gore do Happy China na malu porciju racica s nudlama od rize, samo da umirim stomak. Kad, na uglu naletim na Janet. Otkud ti? Idem u Happy China da nesto pojedem. Odlicno, i ja sam gladan, jel' mogu s tobom? George, gleda me sumnjicavo, jesi li stvarno gladan ili..? Oboje, kazem i nasmejem se. Nasmeja se i ona. Slusaj, ja zaista idem da jedem i tamo me zaista ceka Annie Beth. Pa ne vidim razlog da i ja ne bih posao tamo i zaista nesto pojeo. Ne znam, Annie Beth je nekako zbunjena kad si ti u pitanju. Kako to zbunjena, sta kaze o meni? Hm, she said, you are hard to get. Hm, that's partially true, actually, quite the opposite. How do you mean? Well, I am easy to get hard, don't know about the rest. O George opet se zezas!Vidim da je to neka mutna voda. Ok, ti idi, a ja cu doci malo posle. Zbog nekog razloga nece da udje zajedno sa mnom. Ok, ubrza korak.Predjem iz hoda u setnju. Ponekad to namerno radim, obicno kad sam u guzvi. Nervira me kada me uzurbana masa ponese pa uhvatim sam sebe kako trcim. Onako, s noge na nogu produzim. Prilazeci tako na Collinsville avenue primetim neke klinke, iz profila. Idu na desno u pravcu Happy China. Pa nisu bas klinke, imaju vise od 16, legalne. Skrenem pa nastavim za njima. Imaju sportske torbe na ledjima. Idu iz skole ili sa neke sportske aktivnosti. Dve imaju repice, a ona u sredini ne, pustena duga crna kosa. Ona na levoj strani, s visokim repicem na glavi odevena je u neki plavi zaket, kao da je skolski i hoda s rukama prekrstenim ispred sebe. Kao one klinke koje jos nisu svesne sebe pa se stide sto im se pokazuju sisici. Ona na desno je u svetlosivoj trenerci, spustene pantalone i vide se gola ledja. Na ovoj zimi takvi prizori me ispunjavaju jezom. Mala se igra bubrezima, a verovatno i jajnicima. Kevu bih joj isprasio po guzici. A crnokosa je u utegnutim farmericama, duga tamnoplava kosulja viri joj ispod tesne pilotske jakne. Idu uporedo i nesto pricaju. Odjednom pocese da pevaju, prilicno tiho i izvode neku plesnu rutinu. Korak levo pa desno, prstom leve ruke naprave krug ispred sebe. Sve je tako nevino, nenametljivo, sasvim privatno. Ne poziraju, cine to za sebe. Nasmesim se, lenjo se vucem za njima uzivajuci u prizoru. Da ne nosim torbu mozda bih i ja zaigrao. Trotoar je pust, a na ulici tek po neki auto. Iznenada usporise, usporim i ja. Crna vadi mobilni, zastane i javlja se. Drugarice produze. Prica glasno: Mama tu sam blizu, Dinka i Anja su sa mnom. Nase klinke! Odjednom mi postane jasna njihova leprsava i nevina spontanost. Zavrsi razgovor i dok trpa telefon u dzep ubrzam pokraj nje. One su Dinka i Anja, a kako se ti zoves, upitam je. Ja sam Anela, odgovori mi prirodno bez ikakvog ustrucavanja ili nelagodnosti. Prelepa je, kosa sjajna i teska kao svila, predivne crne oci, jako beli ten i usta socna kao jagoda. Jako si lepa Anela, prosto lanem. Kad ti tako kazes, odgovori. Nasmeja se, malo mangupski, malo stidljivo. Njena usta i krupni beli zubi, kao magnet za svetlo, potpuno su mi suzili pogled. Jedva se savladah da je ne poljubim. Ova Sneguljica me potpuno zacarala, skrenem da zaobidjem jedan motocikl parkiran na trotoaru, a ona vec otrca preko ceste ka drugaricam prema putu ispod nadvoznjaka. Pratim ih pogledom dok odmicu smejuci se nesto zaverenicki, pa nastavim. Kad zacuh iz daljine: Momak! Halo momak! Okrenem se. A kako se ti zoves, dere se ona ispod highwaya. Gile, dreknem i ja. Caooo Gileee! Mase mi, a one dve se ubijaju od smeha. Odmahnem i produzim. Lako krocim, praveci duge korake, gotovo skokove, moja torba samo sto ne lebdi. Dobio sam inekciju radosti, pravo u srce. Stanem pred Happy China. Unutra su dve zene s druge planete. Zasto da kvarim ovaj lep trenutak. Skrenem desno prema China Chop Suey. I oni imaju racice s nudlama.

No comments: