30 November 2005

U devojackoj sobi moje buduce zene

Samo sto smo sleteli u subotu u San Diegu i meni i Crysti zvrce telefoni, nju zove otac, a mene Zoran. Zoka je zaglavio negde bogu iza nogu, bar po njegovoj prici. Dajem Crysti telefon da mu objasni kako da nas nadje. Kupimo stvari na kolica i izlazimo. Oldrich, Crystin cale, ili kako ga ovde zovu, Richie, je neobican Ceh. Priznajem da nisam video puno Ceha. Svi koje sam video imali su nesto zecije u sebi. Nekako oprezni, neprimetni. Richie lici na nase ljude. Tamno smedj, krupan, tip sofera, nikad ne bih rekao da je lekar. Crysta mu prosto skoci u zagrljaj. Iskreno se obradovala caletu, dugo ga grli. Drago mi je, u zivotu nisam sreo normalnu zensku koja ima lose odnose s ocem. Sa mnom se rukuje ljudski, izljubismo se u obraze ko svoji. Richie je pricljiv cova. Cavrljamo o svemu i svacemu dok vozi. Oblacno je ali je osetno toplije nego u St Louisu. Gledam okean na levoj strani, prvi put vidim Pacifik. Silazi s highwaya i posle par cik cak skretanja vozi jednom dugackom ulicom. Odjednom skrenu desno i zakoci. Stigli smo. Kuca je boli glava. Ocekivao sam nesto vise manje 'normalno'. Ovo je ogromna kuca na dva sprata u nekom valjda lokalnom stilu, pokrivena onim polucilindricnim crepom s lukovima iznad prozora. Alana, moja buduca tasta je pred kucom. Od prvog dana kad sam je sreo, ta zena me nekako ohrabruje. Valjda potvrdjuje moj izbor onim Crnogorskim u meni: Gledaj majku pa biraj devojku. Izljubimo se i udjemo. A tamo citava familija, Zdenek 16, visok decko, kopija Cryste u muskom izdanju, Nela 12, okata kao Crysta, ali svetlije kose i Lenka 9, jedina rodjena u Americi, isti osmeh kao Crysta, ali je malo bucmasta. Svi odmah navalise na Crystu. Priznajem bio sam nekako ophrvan cudnim emocijama. Vadimo poklone i dajemo im. Prilicno su bucni pa sam se opustio. Zdenek i Crysta pricaju na ceskom, a Nela i Lenka samo na engleskom. Lenka gleda u mene, pa kad uzvratim pogled ona se pravi da gleda negde iz mene. Sednemo u bastensku sobu, ima ogromne prozore do poda, a u basti je bazen, poplocan deo i povelika bastenska kuca s trpezarijom, kuhinjom i dve sobe. Na zidu je pricvrscena kosarkaska tabla, a svuda su razbacani skateborad-i, neka skalamerija i alat. Sama basta je prosto trava sa zbunjem po rubovima i par velikih stabala nekog drveca. Sedimo i pijemo caj, Nela sedi s nama i prati sta pricamo, Lenka se muva od sobe do kuhinje, a Zdenek nesto majstorise vani. I Richie i Alena su veoma opusteni i neformalni. Alena je tek napunila 40, a Richie ima 52. Ne zapitkuju o onome sto bi nas unezgodilo. Nista od onih patronizirajucih gluposti tipa: Kakvi su vam planovi? Prosto cavrljamo o poslu, kako mi se svidja Amerika i slicno. Richie se bavi plasticnom hirurgijom, i radi u partnerstvu s jos jednim Cehom, prijateljem iz mladosti, a Alena je nekad radila u banci, ali vise nema potrebe. Negde oko jedan zvono na vratima, Richie ode da otvori i vraca se kaze, ovo je za tebe. Pomislim da je Zoran, a ono Fedex. Posiljka za mene. Prsten, isporuka tacno kako su i obecali. Dvojica povelikih tipova, posebna osigurana posiljka. Zagledaju moj pasos i potvrdu, potpisujem. Srecom Crysta je na spratu s kevom pa ne izazivamo radoznalost. Otpakujem posiljku i stavljam kutijicu s prstenom u dzep, Richie kaze, daj tu ambalazu da bacim. Razume covek kakve su zene cavke kad se radi o nekim stvarima.

Prosetamo do baste. Zdenek prakticno zivi u bastenskoj kucici. To je njegovo carstvo. Richie mi objasnjava sve njegove pasije. Poceo je s maketama jedrilica, pa aviona, sad se zapalio za ultralights. Sad montira svoj prvi ultralaki avion. Klinac je ocito veoma pametan, a skalamerija koju je navukao u bastensku kucicu ukazuje da je i ozbiljan. Zdenek upada cim smo usli unutra. Pokazuje mi nacrt svog aviona. Ne razumemem se ali avion, bar na papiru izgleda lepo. Negde sam cuo da lepi avioni dobro lete. Uza zid su prislonjene neke acetilenske boce, nekoliko kompjutera na stolu, masa nacrta. Na podu nesto kao smotan nakatranisan papir. To su kevlarski listovi, Zdenek objasnjava. Richie napravi neku zbunjenu facu. Izgleda da je pomalo zastrasujuce kad ti je dete genijalac.

Crysta nas doziva. Vracamo se i jedemo sladoled, a ubrzo se pojavljuje i Zoran. Nabacio je svoj najbolji kez. Nadam se da nece poceti da me provaljuje, sto inace ima obicaj, ali se ponasa pristojno. Ubrzo dolaze Gaby i Pat, Crystine drugarice. Zoran se ukeketio, tako da ne ocekujem neke probleme. Vidljivo sam nervozan, pa Richie odvodi mene i Zorana u svoj kabinet dok zene nameste trpezariju. Richie nam sipa whiskey. Zoran primeti njegov kompjuter pa pocne pricu o medicinskom softwareu cime se i inace bavi. Stize i Richiev ortak sa zenom. Ubrzo ulazi Lenka i zove nas na rucak. Imam uzasnu tremu. Drago mi je da nije doslo vise ljudi. Richie mi sapce na uvo: Prsten kad iznesu kolace. Sedamo. Kuvarica nam sipa supu. Nisam se savladao i glasno sam se nasmejao kad sam video knedle u supi. Crysta je valjda ispricala Aleni da je zovem moja knedlicka, pa se i ona smeje. Jedemo i pomalo se opustam. Gosti su bucni, a Richie im stalno dosipa vino, polako prevladavam svoju nelagodu. Zoran je seo izmedju Gaby i Pat pa ih zasmejava, a Alena zabavlja ostatak gostiju. Zavrsavamo s glavnim jelom, fenomenalnim sniclama u kiselom sosu, kuvarica sklanja tanjire, a malo posle toga donosi i kolace. Richie mi klimne glavom i udari kasicicom casu. Svi ustaju, a ja jedva isprtljam onu kutijicu iz dzepa. Vadim prsten i okrenem se Crysti. Ona mi pruza ruku, stavljam joj prsten. Ona ne zna da li da gleda dole ili u mene. Svi vicu Kiss, kiss, kiss! Poljubim je, a ona me zgrabi s obe ruke cvrsto oko vrata. Zaklonjeni njenim rukama ljubimo se zmureci. Ne pusta me, a ni ja nju. Najzad se razdvojimo. Svi pljescu. Alena nam prva prilazi i ljubi Crystu pa mene. Richie ima suze u ocima. Zoran je iskoristio guzvu pa izvalavio obe Crystine drugarice. Svi nam cestitaju u krug. Zdenek pusta muziku. Plesemo prvo Crysta i ja, a posle i ostali. Nela plese sa Zdenekom i uhvatimo pogled njenih ogromnih ociju. Kuvarica brise suze na vratima.

Vracamo se za sto. Ko ne veruje u rituale nek si jebe mater! Nesto se stvarno desilo! Podelio sam se na dvoje, pola mene je otislu u Crystu. I ta druga polovina sad oseca i nju iznutra. Ta apsolutna svesnost drugog migolji se u njoj, proteze. Tim mojim delom duse stolujem u njenoj unutrasnjosti, gotovo da iznutra obgrlim njeno srce, oblizem njene usne, opipam je, osetim, pomazim jajnike, taj topli izvor zivota. I to ce da je cuva, da je greje i tesi.

I da preskocim sve posle, ali kolace ne, prava domaca makovnjaca, posle restoran s pogledom na more, Zoranove egzibicije i kako su se Richie i Alena poljubili i kako se Crysti pojavila suza kad je to videla. Zoranov poklon za Crystu, lancic od belog zlata s priveskom, dva stopljena slova C i G.

Obozavam moju buduci tastu. Dok izlazimo na sprat njihove kuce, ona mi pokazuje, ovo je tvoja soba, tamo je toalet, ovde se izlazi na terasu, a ovo su vrata Crystine sobe. Umalo joj ne rekoh, nema problema imam ugradjen kompas, nacu ja Crystu i u mraku.

Vracamo se iz restorana, kasno je deca vec spavaju. Richie i Alena su na drugom spratu, Zoran ostao s Pat u gradu. U Crystinoj sobi namestenoj i nepromenjenoj jos od kad je bila devojcurak, slika na zidu, njeni roditelji i dole njenim decijim rukopisom pise: mamka i tatka, pokazuje mi svoju odecu kad je bila dete u Ceskoj. Mali dzempercic, pleten u dve boje, beloj i crvenoj i njena zvecka kad je bila beba, njene crno bele fotografije i oboje znamo da cemo imati bar jednu okatu devojcicu, bar jednu malu Crystu. I masu sinova, naravno.

Kasno smo ustali u nedelju. Ne dam joj da me prati na aerodrom. Gledamo se dok pijemo vrucu cokoladu u kuhinji i znamo kako su se delovi duse razmenili. Zivimo jedno u drugom i njen pogled je sad pogled pripadanja. Sve je tako sigurno, tako izvesno, pouzdano i jako.

Navodim taksistu do hotela u San Markosu, pokupim Zorana i idemo na aerodrom. Cutimo u holu. Prvo njegov avion za New York, pa moj za St Louis.

Necu je videti citavu nedelju...