14 November 2005

Villa Verushka, Lee Avenue, East Hampton, Long Island

Ovo je garantovano najskuplja kuca u kojoj sam ikad spavao. Pre deset godina placena je 8 miliona dolara, a sad, verovatno vredi duplo. Vlasnik je dobar prijatelj Crystinog caleta, nekad poznati hirurg u Ceskoj, koji sad zivi u Californiji. Crysta ovde dolazi obicno leti, vikendom. East Hampton je sminkersko mesto gde su ultrabogati iz New Yorka napravili kuce za odmor. Cene kuca su apsolutno nemoralne. Mislim da bi za psecu kucicu trazili pola miliona. Crysta kaze da je ovde leti prava ludnica, a i sad nije bas pusto. Jutros rano smo se odvezli do plaze i malo prosetali. Gadno duva i nebo je prilicno oblacno, ali ponekad probije i sunce. Neki naduvani klinci, njih dvadesetak su lozili vatru na plazi pa ih je policija oterala. Ali i policija je ovde nekako meka, cak su dozvolili i malu rasparavu. Priznajem, imao sam neko perverzno zadovoljstvo dok smo prolazili pokraj njih. I klinci i klinke su ostali otvorenih usta gledajuci Crystu kako guzelja u pocepanom sorcu.

Adriana, bata i ja smo doleteli prekjuce ujutro iz St Louisa. Prethodnu vece u petak, pravio sam barbecue za komsije. Brat i Adriana su bili zaduzeni za klopu, a ja za pice. Jim je bio pocasni gost, ne samo zbog toga sto me je vec ugostio rostiljem, nego sto je doveo lepu ekipu, nekoliko mladjih parova iz komsiluka, Ted i Myra, Roy i Abigale, Joan i muz kome sam zaboravio ime. Ovde valja primetiti da Ameri generalno ne postaju socijalni mrtvaci kad dobiju decu. Svi ovi parovi imaju potomstvo i organizovali su baby sitting za klince i dosli kod mene u goste. Uspeo sam, kao domacin, da odrzim ravnotezu izmedju muskih i zenskih, tako da nije bilo lokanja medju muskarcima i brbljanja medju zenama. Ne, prvo klopa za stolom, a posle pice i muzika. Posle se i plesalo kao na srednjoskolskoj zurci. Mislim da je to sto sam nov u komsiluku uticalo na to da se okreni jedni drugima. A da je sve uspelo videlo se koliko su poljubaca razmenili izmedju sebe i koliko su mi zene na rastanku zahvaljivale. Jedna cak rece: I just love European barbecue! Na neki nacin mi je zao sto necu ostati duze ovde u St Louisu. Ovi ljudi su stvarno spontan i otvoren svet. Ne mozes s njima da pricas o Bog zna kako pametnim temama, ali su topli i srdacni.

Kad smo sleteli na LaGuardiu, Crysta nas je docekala i odvezla kolima njene keve. Njih do hotela, jer putuju za dva dana, lepo sam pozdravio s bratom i snajkom, koje cu opet videti u Januaru, a nas do Millicent da joj odnesem poklon. Onaj drveni stub i posudu s medom, orasima i suvim vocem. Njen stan je prosto fantasticno namesten, s pogledom na jezero u Central parku. U jednoj sobi koja je onako polukruzno ispupcena postavila je stub bas ispod prozora i potpuno se prirodno uklapa. Jako joj se svideo poklon, cak me je i poljubila. Ta soba je prekrivena tamno plavim tapetama i prepuna polica sa knjigama. Tu smo seli i razmenili informacije iz firme. U ponedeljak imam prezentaciju mog projekta u headoffice, pa je prica bila oko toga. Crysta je odvezla kevin auto i dosla opet u svome. Mislili smo da idemo odmah, ali nas Millicent zadrza. U to dodje i njen boyfriend Harold, koji je arhitekta, pa se zapricamo uz caj i izadjemo tek oko dva. Nemam pojma gde idemo, nisam je pitao, a i ne zanima me, vazno je da cemo biti zajedno. Pustim je na pet-sest koraka ispred sebe. To je igra koju volimo da igramo. Nikada u masi, ali subota je pa nema guzve na ulicam. Obozavam da je posmatram dok koraca ispred mene. Obukla je svoj svetlo sivi mini kostim. Kariran debljim i tanjim linijama ljubicastog, cipele s visokom petom. Ona ne vrcka, njeno dupe prosto zivi, duboko udise punim guzovima, mesa. Zna da uzivam, to odgovara njenom egzibicionizmu. Zato je verovatno i postala model. Krajickom oka pogledavam zene koje nas mimoilaze, dok sledim Crystu namerno zabalavljenog izraza. Volim te mimoilazece poglede i grimase. Neke me posmatraju uplaseno kao sto gledas manijaka, a neke onako, drukcije, s razumevanjem ili sa zeljom da provere kako reagujem na njihov pogled. Jednom pre, jedna ju je baba zaustavila i "upozorila" na mene. Onda Crysta napravi komediju. Obazre se uzasnutih ociju i pocne da bezi, a ja potrcim za njom ludacki se kreveljeci. Baba ostane iza nas duvajuci u neku pistaljku, da skrene paznju policije valjda. Znam da smo se sakrili iza ugla neke zgradurine i smejali kao sumanuti.Svaki put kad otkljucava kola ona me saceka da joj otvorim vrata. Utrpava se u sediste i namesta noge gledajuci me nadmeno dok zurim. Ovaj put ima gace. Ali i tu ima varijacija, nekad to namestanje potraje duze.

Crysta dobro vozi svoj mali TT i prilicno sam opusten. Uhvati 495 highway i na istok. Tu ja negde zaspem, oko malog mestasca zvanog Jericho, a probudim se kod Brookhavena jer je Crysta spustila krov, kad nas je zaustavila policija. Prvo sam pomislio da je brzo vozila, ali nas skrenu s puta jer su napred radnici nesto popravljali. Tu zalutamo posle jedne petlje u malom mestu kod nekog aerodroma. Vozali smo se okolo i Crysta je bila prilicno nervozna. Odjednom zaustavi na nekom prasnjavom pustom parkingu skrivenim iza prljave zivice. Zaustim da je upitam sta cemo ovde, a onda primetim da skida cipele! Gledao sam je prilicno zacudjeno kad se prebacila i zajahala me. Poce da me ljubi grabeci me za kosu. Uzvratim. Prija mi njena meka tezina. Tek tada primetim da je skinula carape, verovatno dok sam ja spavao. Vec smo se popalili, trlja se o mene. Palcevima joj zadignem minjak, bele pamucne, pamti moje fetise. Zgrabim je za dlake i cupam krvnicki dok me grize za uvo. Odjednom, govno se smrzne u meni. Zaglusujuci zvuk kamionske trube presece me na pola. Neobrijan majmun s prljavom baseball kapicom ceri se na nas iz kabine ogromne kamioncine koju je zaustavio odmah tu kraj nas. Citav oblak sive prasine podignut tockovima prikolice leti ka nama. Crysta skace s mene i kolenom mi nacepi jaja. Psujem joj mater, glasno na srpskom, dok uzurbano startuje auto. Munjevito izlecemo na cestu, Audi skace kao pomaman, a Crysta mi nesto panicno tresuci glavom pokazuje na dole. Bosa noga joj izgleda zgrcena. Sagnem se. Prst joj se zaglavio u rupu na papucici gasa. Izvucem ga i podignem njene cipele. Jebem ti ovakve shokove. Odjednom ogladnim. Uskoro ugledamo neki lokal sa cudnim imenom "Bob's home made junk food" i skrenemo. To je prilicno klasicna americka zalogajnica. Pravljeno od sjajnog rebrastog lima, izgleda kao mesavina hangara i zeleznickog vagona. Unutra je sank sa svim aparatima za spremanje hrane, barske stolice su pokraj sanka, a u produzetku stolovi i separei. Sve izgleda kao ogroman vagon restoran. Tajna ovog mesta je u tome da je hrana stvarno izvanredna, ali u formi klasicnog junk food. Narucimo hotdog i cheesburgere, a ja i zeleni caj bez mleka. Crysta ustane da donese sosove i slucajno obori tasnu jedne nervozne ribe koja je sedela za sankom. Razmene par ljutitih reci koje nisam razumeo, ali racunam zavrsilo se na tome. U to uleti masa musterija, formalno obuceni, verovatno iz obliznjih firmi, a ta zenska sto se Crysta pokoskala s njom premesti se na sto nasuprot naseg jer joj se prikljucio jedan tip, verovatno daltonista, jer je imao smedje cipele uz tamnosivo odelo. Ili prosto nema ukusa, tesko je reci. Crysta uzima jedan belicast sos i posipa ga po hotdogu. Kvalitet ove 'junk food' odrazava se ne samo na cenama, nego i na kvalitetu posudja. Sosovi nisu u obicnim, musavim i spicastim plasticnim posudama, nego u staklenim s vrhom od nerdjajuceg celika. Gotovo izgledaju kao neki medicinski instrumenti. Pijuckam caj i gledam je. Prinosi hot dog ustima i kad sam ocekivao da ce da ga zagrize, ona ga samo liznu. There we go. Crysta internationale. Tajna je u delenju ludosti. Sharing everyday madness. Crysta oblizuje hotdog, sos joj se sliva s usne. Necu da zaostajem. Odgrizem vrh hotdoga i postavim ga u vrh procepa narezane kifle. Okolo namazem kechup tek da se crveni. Sad ona gleda sa zanimanjem, a ja uhvatim beli sos i istisnem u sredinu. Gleda me s grimasom nerazumevanja, dok umacem jezik u sredinu. Hm, sos od svezih rotkvica, delicious. Iz kifle izroni moj jezik s zalogajem sosa. Crysta gleda gadljivo, koluta svojim ogromnim ocima. Sad se vec takmicimo. Zgrabim posudu sa tamnim senfom. Istisnem ga na donji deo kifle, uzmem hotdog s tanjira i gurnem ga u senf. Okrecem ga i guram dok ne prodje na drugu stranu kifle. Crysta poseze i uzima ga. Sipa sos od rotkvice i po njemu i oba gura u usta, sos joj se sliva niz bradu. Pratim je s izrazom krajnjeg gadjenja. Polako pogleda na desno, sledim njen pogled i ukapiram da u lokalu vise nema zamora. Gledam u svadljivu ribu preko puta, njen dasa je sledjen. Crysta se isceri sablaznjivo. Riba skoci i prospe kafu po tipu i izjuri kao metak. Crysta se glasno cereka i pocinje da jede. Hteo bi da se smejem, ali ne mogu glasno. Pijem caj i gotovo se zagrcnem. Navalimo na klopu. Lokal postaje polako sve bucniji. Samo jedemo. Cheesburgeri su neopisivo ukusni. Zavrsavamo i krecemo ka sanku. Placam, nervozno svestan cinjenice da su me do sada gledali s ledja, a sada vide i moje lice. Okrecem se da izadjem, Crysta je vec vani. U magnovenju uhvatim par pogleda. Jednostavno izadjem. Engeleska ima svojih prednosti, ovo tamo niko ne bi primetio. Nasa mitteleuropska udvaranja su neprimetna u Britanskoj sredini bez maste. Ovde smo javna sablazan. Za sve je kriv show business.

Long Island je ocaravajuci. Vozimo se kroz citav niz gradica. Crysta vesto mota kroz ulice. Svaki put naletimo na neki divan prizor, male uredne crkvice, mali Town Halls, country clubs. Ogromne kuce, zivahne i vitke zene sa coporom uredne dece u belom na prezelenim travnjacima. Dedice u ispeglanim kosuljama vezbaju golf ispred kuca. I taj bolno osvezavajuci miris Atlantika. Galebovi lete kresteci nisko, a mali, sportski avioni na nebu zuje u ovom lenjom subotnjem pred sumraku. Stizemo u East Hampton. Crysta zaustavlja ispred belo okrecene prodavnice. Lenjo se protezem ispred dok ona kupuje. Skidam sako i odvezujem kravatu, izvlacim kosulju iz pantalona i zavrcem rukave. Cetrdesetogodisnja smedjokosa riba u pastelnim bojama zaustavlja bicikl ispred mene. Ima pravu pletenu korpu pricvrscenu na guvernali. Prislanja bicikl na ogradu. Njen ten je barsunast, ona je zdrava, zadovoljna zena. S aurom sigurnosti nazove mi: Good afternoon i zamakne u radnju. Sledim je u radnju, okrene se dok uzima nesto s police i pogleda me lepo, negovana picka koja nikad nije radila, lepo odrzavani komad guzice, hram muskog zadovoljstva, vesta domacica. Prilazim mojoj divljoj guzari za tezgom. Brblja s prodavacicom. Pricaju na ceskom. Ovo je Nera, upoznaje me. Gledam sta je kupila. Teglu maslina, pecene bademe, i kockice sira u ulju. Da je tako mastovita u krevetu, kao sto je u kuhinji, bio bih opsesivni drkadzija. Izlazimo i trpamo kesu u kola. Pritegnem je da je poljubim na autu. Mrmljamo nearazumljivo ljubeci se. Malopredjasnja picka uzjahuje na bicikl, gledala nas je. Pogledam je, a ona se spotakne unezgodjena. Pitam se kako ova cucla kurac. Verovatno uvek drzi malu fancy maramicu da se obrise.

No comments: