09 April 2005

Akiko, Brenda i Hollywood sky

Ustajem i polako se oblacim. Telefon mi privuce paznju. Odlucim da zovem Akiko. Biram njen broj pitajuci se da li je mozda prekidam u necemu. "Keiko", kazem, cim je podigla slusalicu i pre nego sto je uspela ista da kaze. "Gire", veselo odgovara Akiko. "Dolazis li", pita svojim decijim glasom. "Jos sam na putu, jos ne znam kad cu imati vremena, kako si"? "Ja sam dobro, malo crtam, malo sviram, malo citam". I nastavlja izvestaj kako je platila ovaj ili onaj racun, kako je protekao razgovor s mojim bank managerom ili kako je nasla mnogo jeftinije nesto sto sam nameravao da kupim u nekoj drugoj radnji. Akiko vodi moje finansije i to je ispunjava ponosom. Cavrljamo izvesno vreme o sitnicama, kakva je hrana u Evropi, o njenim drugaricama i slicno. "Zvacu te cim dodjem", obecavam. "Ok, see you then Gire", kaze mi ozbiljno. Akiko zivi u Londonu. Ima mali stan na South Kensingtonu. Studira film. Sta se tu studira i kako se to studira svake godine u drugoj drzavi nikad nisam uspeo da razumem. Njen maticni univerzitet u Tokiju dozvoljava joj da traga za znanjem po celom svetu, ali zavrsni ispit mora da se polaze u Japanu.Prvi put sam je video u Londonu prosle godine u Septembru. Bonham's je imao prodaju azijske umetnosti u svom salonu na Knightsbridge. Nisam tamo isao nikakvim poslom. Jednostavno sam gluvario bez veze s drugarima. James, Irfan i ja. Prethodnu noc smo se napili negde na Fulhamu s nekim opaljenim ribama iz Christie's. Udjem u prodajni salon prosto da pobegnem od jos pripite bestije sto mi se prilepila od sinoc. Aukcija u toku. Licitiranje pocinje za jednu Kyoto-Satsuma vazu. Stojeci pozadi primetim da jedna omanja zena izlazi uvek na centralni prolaz izmedju sedista kad licitira podizuci karton sa brojem. Ona igra naivno odgovarajuci na ponudjenu cenu svaki put kad neko prihvati, ocito joj je stalo da je kupi. Gledajuci je s ledja primetim da ima fantasticno oblikovanu guzicu, prelepe noge, odevena u starinsku usku i kratku suknju neobicne boje, bela bluza kratkih rukava i podignuta sjajna crna kosa. Zivahni pokreti dok podize ruku drzeci broj, iz nekog razloga pomislim da je Francuskinja ili Italijanka. Odjednom osetim uzasnu glad i nemogavsi izdrzati izadjem. Jedva se dovucem do Angus Steak Houses na Old Brompton Road i nazderem kao zivotinja. Mobil cijuce, javim se, Irfan: "Evo nas u Area, dolazi". Klipsem do tamo. Sladak Italijanski restorancic, nekoliko stolova i dva separea na dnu sale. Oni u jednom od njih i vec zderu, nude i mene. "Necu jeo sam, samo cu vino", kazem i pocnem da cevcim neko "kucno" nedefinisano crveno vino u trbusastoj boci. Brenda, riba od sinoc, stalno me nutka hranom sto me uzasno nervira. Uopste me nerviraju ribe koje hvataju na klopu, ontoloske domacice, zovne te u stan na jebanje pa te prvo pita: "A bi li sta pojeo"? Halo kokosko optrci svoja tri kruga ako vec moras samo mi ne kuvaj rucak! Neko im je nekad slagao da "ljubav" na usta ulazi. Verovatno onaj koji ih je prvi nagovorio da mu ga popuse. Brenda je guzata plavusa kratko potsisana, "prava" plavusa. Ima povelike sise koje je uredno izlozila i neverovatan struk. Ona jede kao pomamna, Engleska posla, neko drugi placa. Pitam se kako je uspela da sacuva tanak struk, verovatno joj je zeludac u guzici. James i "njegova" riba hrane jedno drugo. Irfan sedeci preko puta jede s obe ruke, laktovi na stolu, sav se umastio oko usta, mrvice hleba na bradi i idiotski se ceri. Njegovoj ribi ne vidim ruke, ispod stola su pa mi je sve jasno. Vino je za kurac, trazim veliku flasu mineralne samo za mene, moram da sperem ukus ove prevare od vina. Pijem vodu casu za casom. Brenda stalno grabi flasu da mi naspe kad god ispraznim casu. Intrinsicna servilnost nasledjena verovatno kroz generacije sluzincadi medju pretcima. Zavrsavaju jedva s jelom, svira neka zabarska muzicica na razglasu, narucujemo pice. Irfan i James uobicajeni Glenmorangie, ribe neke flasirane gluposti. Znam da cemo posle u kucu Jamesove keve, ribe ocito ocekuju "zabavu". Keva mu je bogata raspustenica koja je u matorim godinama otkrila "new age" pa se po celu godinu prca sa hipi-dinosaurusima negde po Maldivima ili Kalifornijama. Racunam ako cu vec da svrsavam bolje da spermu ne filtriram kroz whiskey pa narucujem kilo belog i mineralnu. Ako cu da spricam daj da bar spricam kroz spricer. Zezamo se, Irfan prica o Bosni, ribe ga pitaju da li mu nedostaje njegova zemlja. "Ma jok, slicno je kao u Londonu", kaze on. "Kako to", zainteresovane su. "Pa i tamo i ovde hodam pazljivo gledajuci ispred sebe". Nista ne razumeju, traze da objasni. "Tamo gledam da ne stanem na minu, a ovde da ne ugazim u pasje govno". Mi se glasno smejemo a ribe nekako kiselo, na pola usta, bolidi.Brenda se onako "na pola guza" okrenula ka meni, suknja joj se zadigla, mocne cvrste butine. "I could see your nickers", sapucem joj. "Yes I know", odgovara tiho. Pisa mi se pa se vrpoljim pokusavajuci da izadjem. "Shall I go with you", pita me izazovno. "Only if you want to handle my garden hose". "It's a jolly tempting offer", kaze mi grickajuci donju usnu. "No, I'll be back in a sec", izvlacim se iz separea. Digao mi se pa izlazim iz lokala na ulicu. Gledam automobile i narod koji prolazi misleci na nesto deseto. Na kraju se vracam idem u toalet i pisam. Gledam se u ogledalu iznad umivaonika, brada opet izbila, a zaboravio sam poneti mali brijaci aparat na baterije. Ne volim videti sebe neobrijanog kad sam u odelu, izgledam nekako nasilno, dziberski. Da sam gazda pristojnog lokala nikad ovakve ne bih pustao.Izadjem i krenem prema drustvu. U drugom separeu sad sedi neko novo drustvo, dva lika i riba. Irfan nesto prica s jednim od njih. Pogledam ribu, prelepa Japanka, duga crna kosa, okice da se onesvestis, slatka mala usta i nezni obrascici. Kao da me je grom pogodio, odsutno sedam pored Brende. Drugi tip iz drustva, ustogljen, suv i ispran Englescic u kasnim tridesetim gleda me pogledom koji bi trebao biti drzak ali izgleda nekako uvredjeno kao pevac kad ga sutnes na kisu. Lik s kojim Irfan prica je neki M. Slani njegov poznanik iz Praga sa studija. Nekako se rezignirano opet prihvatim spricera. Pije se uz rundu viceva, rundu traceva, ribe se sve glasnije smeju. Irfan vodi glavnu rec. Brenda se dobro zagrejala, malo malo pa mi spusta ruku medju noge, a ja samo mislim na onaj Japanski picic. Ustajem nepotrebno dok sipam pice samo da bi je video jer je onako malu zaklanja naslon separea. Ona sedi izmedju one dvojice pristojno se smeseci ali nikako da uhvatim njen pogled. Jebi ga! I picke pocinju da blebecu, pijano baljezgajuci o nekim smesnim dogadjajima sa odmora ili sa posla. Locemo i smejemo se. Uhvatilo me je, Brenda me "bodri" sad potpuno raskalaseno. Toplina iz jaja razliva mi se po stomaku. Irfan bucno, insistira da odrzim predavanje o zenskim guzicama. Izlazem svoju "teoriju". Ribe su zadovoljne jer se prepoznaju, Brenda se ponosno ukeketila. Irfan svojim upadicama daje neobavezan i divlji prizvuk svemu. Ribe misle da je moja "teorija" neko tumacenje karaktera. Kao da ocekuju da im gledam buducnost u guzicama, a ne u dlanovima. Da izbegnem to dajem im primer kako zensko dupe moze da deluje na muskarca. Pricam o ribi koju sam video s ledja danas u Bonham's-u na aukciji. Usprican spricerom "poetski" teatralan opisujem to prelepo dupence u suknji boje, trazim izraz, pa lupim: "Hollywood sky". Insistiraju da opisem tu boju. Sad smo ubedljivo najglasniji u restoranu koji je pun pijanih pa niko ne mari. Kopam po secanju i kazem ma to je ona iz filma Rear Window kad Jimmy Stewart gleda kroz prozor, a vidi se nebo iznad susedne zgrade. "That's so fuckin' beautiful, Gile", ribe aplaudiraju. Pridizem se da propustim Brendu koja hoce u toalet. Nacvrcana je i gura mi svoju guzicu dok se provlaci. Ne izdrzim pa joj prevucem prstima otpozada po gacama. Smeje se razuzdano sva crvena. U tom trenutku uhvatim pogled male Japancice. Pridigla se da izadje navlaceci mantil, iza stola vidi joj se suknja boje Holivudskog neba. To je bila ona znaci! Siroko otvorenih ociju ledeno i nekako gromovito gleda pravo u mene. Koji jebeni blam, i osecam i znam da je jedina prepoznala tu boju. Taj pogled me probio kroz mozak. Sedam blesavo gledajuci pred sebe. Ona izlazi iz restorana pracena Englescicem. Slani prelazi za nas sto. On i Irfan se smeju nekim uspomenama, ja sedim kao popisan. Ubrzo fajront. Izlazimo i vucemo se s teturajucim ribama, samo jedno od mnogih pijanih drustava na ulici. Dogegamo se nekako do kuce Jamesove keve. On jedva otkljucava. Pravi kafu ribama i Irfanu. U nekom jebenom raspolozenju stipam Brendinu oblu guzicetinu. Irfan se vec potpuno otkacio, skida pantalone odmah tu u salonu, njegova riba mu pomaze vristeci od smeha. Uputim Jamesu upitan pogled. Klimanjem glave pokazuje na vrata jedne sobe. Brenda i ja se uvlacimo drzeci se jedno za drugo. Ljubimo se stojeci pored velikog kreveta, svetlo u sobi je ludjacki crveno. Skidam joj gace jednom rukom i diram po mokroj pizdi. Ona povlaci zip pozadi na haljini vadi sisurine i gura mi u usta. Neobrijanom bradom trljam je po bradavicama. Vadi mi kurac i hoce da joj ga nabijem odmah tu zguza. Nespretno namestam kurton, pomaze mi pa se strovalimo na krevet. Skidam se potpuno i zabijam joj ga samo joj zadignuvsi haljinu. Bucmasta picka malih usmina, prava mala Brenda s kratkom frizuricom. Japanka mi opet u glavi, okrecem Brendu sa svih strana, nabijam je u nekom zgrcenom polozaju zamisljajuci da je mala Japanka. Skida se s kurca i zavaljuje me na ledja, jaka kravetina. Trlja svoju mokru pizdu po mojim prsima. Njeno poveliko telo ne odgovara mojoj fantaziji. Na kraju je nekako pritegnem uz naslon kreveta i nabijam joj ga drzeci je ispod zgrcenih nogu. Ne mogu da svrsim prepio sam. Ona svrsava uz seriju kratkih aaa, a onda dugo i glasno aaaaaaa. Treba joj neko vreme da se nadise. Jednom me rukom drzi za kurac a prstima druge prevuce po picki. Skida mi kurton i stavlja mi prste pod nos. Cucla relativno profesionalno ali miris njene picke me konacno otkoci. Svrsavam dok me probija znoj kroz svaku poru koze. Pretura po torbici dok lezim, gledajuci me nekim obavezujucim pogledom. Uzima cetkicu za zube i izlazi. Cujem zvuk vode i grgoljenje. Pitam se kako bi to Japanka izvela. Padam u san...

No comments: